Što je bilo prije svemira

Što je bilo prije svemira prema teoriji Velikog praska

Veliki prasak obično se smatra početkom svega: prije oko 13, 8 milijardi godina, promatrajući svemir, on je doživio procvat i proširio se. Veliki prasak je trenutak u vremenu, a ne točka u prostoru. Moguće je da je svemir kod Velikog praska bio jako sitan ili beskrajno velik jer ne postoji način da se vratimo u prošlost kako bi smo saznali što je bilo prije svemira, na stvari koje danas ne možemo ni vidjeti. Sve što stvarno znamo je da je ta tvar bila vrlo, vrlo gusta i da je vrlo brzo postala manje gusta.

Moguće je da je prije Velikog praska, ono što je bilo prije svemira, bio beskrajan dio ultravrućeg, gustog materijala, koji je postojao u stabilnom stanju sve dok se iz nekog razloga nije dogodio Veliki prasak. Ovim izuzetno gustim svemirom možda je upravljala kvantna mehanika, fizika krajnje malih razmjera. Tada bi Veliki prasak predstavljao trenutak kada je klasična fizika preuzela ulogu glavnog pokretača evolucije svemira.

Kao posljedica toga, doista ne postoji ništa izvan svemira, jer svemir je, po definiciji, sve. Dakle, u Velikom prasku sve je bilo gušće i vruće nego što je sada, ali nije bilo više “vanjske strane” nego danas. Koliko god bilo primamljivo zauzeti božanski pogled i zamisliti da biste mogli stajati u praznini i gledati izmučeni dječji svemir neposredno prije Velikog praska, to bi bilo nemoguće. Svemir se nije proširio u svemir, sam prostor se proširio. Bez obzira gdje se nalazili u svemiru, ako se vratite u prošlost 14 milijardi godina, dolazite do ove točke gdje je bilo izuzetno vruće, gusto i brzo se širilo

U početku je postojala beskrajno gusta, sićušna kuglica materije. Tada je sve to krenulo, stvarajući atome, molekule, zvijezde i galaksije koje danas vidimo. Ili su nam barem, to govorili fizičari posljednjih nekoliko desetljeća. No, nova istraživanja teorijske fizike nedavno su otkrila mogući prozor u vrlo rani svemir, pokazujući da možda ipak nije “vrlo rano”. Umjesto toga, to su možda samo najnovija ponavljanja ciklusa praska-odskoka koja traje već pa, barem jednom, a možda i zauvijek. Naravno, prije nego što fizičari odluče izbaciti Veliki prasak u korist ciklusa praska, ova će teoretska predviđanja trebati preživjeti navalu promatračkih testova.

Što je bilo prije svemira i kakav stav o tome ima Stephen Hawking

Za Stephena Hawkinga ovaj je trenutak bio važan: prije Velikog praska, kada se odvijalo ono što je bilo prije svemira, događaji su nemjerljivi, a time i nedefinirani. Hawking je ovo nazvao prijedlogom bez granica: vrijeme i prostor su, kako je rekao, konačni, ali nemaju nikakve granice niti početne ili završne točke, na isti način na koji je planet Zemlja konačan, ali nema ruba. Budući da događaji prije Velikog praska nemaju opažajne posljedice, netko ih također može izrezati iz teorije i reći da je vrijeme počelo u Velikom prasku. Ili je možda prije Velikog praska bilo još nešto o čemu vrijedi razmišljati. Jedna je ideja da Veliki prasak nije početak vremena, već da je to bio trenutak simetrije. U ovoj ideji, prije Velikog praska, postojao je još jedan svemir (koji je postojao kao ono što je bilo prije svemira kakav je nama poznat), identičan ovom, ali s entropijom koja se povećavala prema prošlosti, umjesto prema budućnosti.

Prijedlog bez granica, koji su Hawking i njegov česti suradnik James Hartle, u potpunosti formulirali u radu iz 1983. godine, predviđaju da kozmos ima oblik ramena. Baš kao što shuttlecock ima promjer nula na svojoj najnižoj točki i postupno se širi na putu prema gore, tako se i svemir, prema prijedlogu za neograničenje, glatko proširio s točke nulte veličine. Hartle i Hawking izveli su formulu koja opisuje cijelu raku – takozvanu “valnu funkciju svemira” koja odjednom obuhvaća cijelu prošlost, sadašnjost i budućnost – čineći spornim sve razmišljanje o sjemenkama stvaranja, stvaratelja ili bilo koji prijelaz iz vrijeme prije.

Što je bilo prije svemira prema teoriji incijalne singularnosti

Početna singularnost je singularnost koju su neki modeli teorije Velikog praska predviđali što je bilo prije svemira i za koju se smatra da je sadržavala svu energiju i prostor-vrijeme svemira. Trenutak koji neposredno slijedi početnu singularnost dio je Planckove epohe, najranijeg vremenskog razdoblja u povijesti svemira.

Korištenje samo opće relativnosti za predviđanje onoga što se dogodilo na počecima Svemira bilo je žestoko kritizirano, jer kvantna mehanika postaje važan čimbenik u visokoenergetskom okruženju najranijeg Svemira, a opća relativnost sama po sebi ne uspijeva dati točne prognoze. Kao odgovor na netočnost razmatranja samo opće relativnosti, kao u tradicionalnom modelu Velikog praska, predložene su alternativne teorijske formulacije za početak Svemira, uključujući model zasnovan na teoriji struna u kojem su dvije brane, ogromne membrane mnogo veće nego Svemir, sudario se, stvarajući masu i energiju.

Iako nema izravnih dokaza za singularnost beskonačne gustoće, kozmička mikrovalna pozadina dokaz je da se svemir proširio iz vrlo vrućeg, gustog stanja. Drugo sa sigurnošću ne možemo tvrditi kao teoriju onoga što je bilo prije svemira.

Različiti novi modeli onoga što je prethodilo i izazvalo Veliki prasak predloženi su kao rezultat problema stvorenih kvantnom mehanikom. Jedan model, koji koristi kvantnu gravitaciju petlje, ima za cilj objasniti početke Svemira kroz niz Velikih odskoka, u kojima kvantne fluktuacije uzrokuju širenje Svemira. Ova reprodukcija također predviđa ciklički model svemira, s novim svemirom koji se stvara nakon što se uništi stari, svaki s različitim fizičkim konstantama. Druga reprodukcija koja se temelji na M-teoriji i promatranju kozmičke mikrovalne pozadine (CMB), navodi da je Svemir samo jedan od mnogih u multiverzumu i da je izniknuo iz drugog svemira kao rezultat kvantnih fluktuacija, za razliku od našeg Svemira biti sve što postoji.

Tagovi: inicijalna singularnost, Stephen Hawking, što je bilo prije svemira, svemir, teorija Velikog praska