Božanstvena tragikomedija: Crkva kao unutarnji prijatelj

Svećenik s gas maskom na licu pokazuje srednji prst, photo by Shutterstock

S ispruženim kažiprstom, u izravnom dosluhu s Bogom kao onaj ogoljeli Michelangelov Adam iz Sikstinske kapele, urlao je na policajce splitski župnik Josip Delaš, mrzovoljan što su mu na Cvjetnicu rastjerali misno stado. Praktički je cijeli svijet u karanteni zbog pandemije koronavirusa. Ali svećenik iz splitskog predgrađa držao je da se na njega zemaljski zakoni ne odnose. Pa je po kratkom postupku priveo momke u plavom pred Božji sud.

Svećenik je promptno dojavio Božju presudu policajcu, poput kakvog telefonskog operatera na centrali koja spaja onostrano s nastranim

„Ako postoji, a postoji, kaznit će te!“, sasuo je don Josip policajcu, a potom se obratio i svom poslodavcu. „Bože, jel čuješ me? Kazni ga! I na moj zahtjev ga kazni!“

Samo zahvaljujući anticikloni, nisu u Sirobuji, tom pitomom splitskom predgrađu, ove nedjelje sijevale munje. Ali i bez specijalnih efekata, svećenikova kletva ukopala je policajce na mjestu, baš onako kako Bog imobilizira grešnike, a iz mrtvih i nepokretnih uzdiže prave obraćenike.

„Eto, bit ćeš kažnjen!“, ponovno se iz nebeskih dijaloga prenuo svećenik. Promptno je dojavio presudu policijskom službeniku, poput kakvog telefonskog operatera na centrali koja izravno spaja onostrano s nastranim.

Don Josipe, koji vam je kurac?

I sad priča postaje čudna! Kad je don Josip izišao s takvim sportskim elanom iz Župne crkve sv. Leopolda Bogdana Mandića, mogli su splitski policajci pomisliti da je krenuo baciti jednu partiju picigina na Bačvice. Splitski su policajci mogli zaključiti i da se don Josip „kreće u suprotnom smjeru“ pa, baš kako nalažu propisi o gromobranskom uzemljenju, oboriti ovog prizivatelja nebeskih munja na pod.

Mogli su splitski policajci protumačiti da svećenik organiziranjem svete mise za vrijeme zabrane javnih okupljanja „poziva građane na neposluh“, te ga edukativno vući za rukav preko ceste, uz uputu: „Gospodine, koji je vama kurac? Ovo je radi vašeg dobra!“

Splitski su policajci mogli i zaustaviti „neovlašteno snimanje postupanja“ na kojem se vidi kako protiv očitog prekršitelja javnog reda i mira, te omalovažavatelja službenih lica ne čine – ništa.

Mogli su, u konačnici, splitski policajci privesti gnjevnoga svećenika u policijsku postaju i tamo ga ljubazno zamoliti da potpiše zapisnik s kojim se ne slaže.

Samo nedjelju dana ranije, policajci iz iste uprave brutalno su priveli dvije žene nakon što su zatečene kako, uz propisni fizički razmak, šeću ulicom. Zbog verbalne prepirke o razlozima postupanja, privedene su u policijsku postaju, uz objašnjenje „Gospođo, koji je vama kurac? Ovo je radi vašeg dobra!“. Isti ishod doživio je i prolaznik koji je, primijetivši fizički nasrtaj policajaca u civilu na dvije žene, upitao: „Što radite?“ Oboren na pod pred vrištećom djecom, i sam je morao objašnjavati zašto se „miješao“. Policajci su zatražili da se snimke događaja izbrišu iz mobitela.

No tako tvrde građani. Glavni ravnatelj policije Nikola Milina rasvijetlio je taj incident za N1: „Policija je krenula s mjerom upozorenja građanima da se raziđu. Dok su provodili mjere i građani se razilazili, dvije osobe išle su u suprotnom smjeru. Govorile su da se imaju pravo kretati. One su omalovažile i iskazale potpuno nepoštovanje prema policijskim službenicima koji su postupali prema većem broju osoba. Glasno su protestirale, a jedan građanin je omalovažavao policijske službenike. Policijski službenici su postupali prema pravilima struke!“

Bog i sranje, mir i blagostanje

Nije prošao ni tjedan dana, a policija postupa pred splitskom crkvom i, kako sugerira snimka koju je objavio Index.hr, razlozi postupanja gotovo su identični. Hodanje u suprotnom smjeru, iskazivanje potpunog nepoštovanja prema policijskim službenicima, glasno protestiranje, omalovažavanje… Zašto splitski policajci nisu don Josipa Delaša povukli za rukav, pripupitali ga koji mu je kurac i, za njegovo dobro, zbog omalovažavanja ga oborili na pod? Zašto je policijskim službenicima ove nedjelje promaklo da „postupe prema pravilima struke“?

Opomenit će te zbog toga što psuješ i po Bogu, i sereš po narodu! Ovo šta sam ti reka, zapamti i istina će bit!don Josip Delaš

„Bože, jel čuješ me? Kazni ga! I na moj zahtjev ga kazni! Eto, bit ćeš kažnjen!“, prijetećim je glasom zvonila neobična svećenikova propovijed.

Kao u kakvoj egzorcističkoj seansi, u kojoj su dobro i zlo zamijenili mjesta, opsjednuti omalovaženi policajac poručio je svećeniku: „Bog je ljubav, nije mržnja!“

Baš kako je državnog službenika nadahnuo svećenički duh pomirenja, i don Josipa je zaposjeo duh represije pa se, u maniri „pravila struke“, obratio prekršiteljima njegova privatnog reda i mira policijskim rječnikom: „Neka i nije, al će te opomenit! Opomenit će te zbog toga što psuješ i po Bogu, i sereš po narodu! Nažalost, ovo šta sam ti reka, zapamti i istina će bit!“

Sudeći prema videu, isti je snimio upravo jedan od policijskih službenika. Bogobojažljivo je prikrivao mobitel iza rukava, valjda u strahu da, baš kao na benzinskim pumpama, iskra iz mobitela ne izazove još dramatičniju eksploziju bijesa. Nakon što je gnjev don Josipa Delaša, Božjega policajca u civilu, krenuo i prema snimatelju, uz rečenicu „Jesi čuo ti isto?“, snimka prestaje.

Nježni odgovor policije

Prema pisanju Dalmacije Danas, don Josip Delaš se nakon bacanja kletvi na policajce povukao u župni ured. Nije imao prilike osjetiti okus zemlje na usnama kao onaj slučajni prolaznik koji je, tjedan dana ranije, doskočio u pomoć dvjema ženama i vulgarno upitao policajce: „Što radite?“ Nije don Josip imao prilike osjetiti kako mu se hladni znoj spušta niz kičmu dok grije stolicu u policijskoj postaji jer je omalovažio policiju „glasnim protestiranjem“ i „hodanjem u suprotnom smjeru“. Ne, on se povukao u župni ured!

Policiji nije preostalo ništa drugo negoli da o događaju izvijesti Stožer civilne zaštite i Splitsko-makarsku nadbiskupiju. Jer bila bi šteta da vidno uzrujani svećenik sam mora pisati izvješća svojoj nadbiskupiji, pa ga je uslužna policija poštedila tog mučnog zadatka u ovom nesretnom trenutku. Nikakva policijska prijava za nedjeljni incident nije podnesena! Razumljivo, to bi rastresenog svećenika koji okolo baca kletve potencijalno dodatno izbacilo iz takta!

Tek sutradan, nakon što je policija ponovno morala interevenirati zbog sazivanja večernje mise u istoj župi, podnesen je optužni prijedlog za narušavanje javnog reda i mira.

Sveta voda brege dere

Dramatična epizoda iz crkve u Sirobuji mogla je ostati tek ekscesna anegdota o superheroju u svećeničkoj halji koji je, i ne bi bio usamljen, umislio da mu koronavirus ne može baš ništa. Međutim, pod pravom na „slobodu vjeroispovijesti“, hrvatsko je katoličko stado, bogobojazno poput policajca koji pred crkvom snima incidentno ponašanje svećenika, u proteklih mjesec dana intenzivno upijalo zabrinjavajuće poruke. One su dolazile upravo iz crkvenih krugova koji su se opirali uvođenju restriktivnih mjera u vjerski život, uvjereni da će upravo Bog zaštititi svoj narod.

Korištenje blagoslovljene vode je antivirusna mjera, krunica je naše najjače oružje, a treba li koristititi lijekove protiv koronavirusa, najbolje je pitati svećenike

Časna sestra Matija Pačar prepjevala je Thompsonove „Čavoglave“ uz poruku: „Neće nas zaustaviti sve policije, slavit ćemo našeg Krista, to smo i prije! Ne bojte se, braćo draga, korone virusa, ne može nam nitko ništa, osim Isusa!“

Fra Bože Radoš tvrdio je da je općepoznato kako „voda čisti i da u sebi ne sadržava nikakve viruse, ni obična, a kamoli blagoslovljena“. Kao takva, govorio je, ona smeta jedino demonima, upravo zbog toga što jest moćnija od koronavirusa.

Teoriju o ljekovitosti svete vodice podržavali su i katolički opinion makeri poput Večernjakova Darka Pavičića. On je upotrebu blagoslovljene vode nazivao „antivirusnom mjerom“, te zazivao vjernike da napune crkve jer to „može i cijelome društvu biti od pomoći“.

I njegov kolega Milan Ivkošić zastupao je sličan „znanstveni“ pristup. U jednom je trenutku pandemiju nazivao Božjom opomenom protiv općeg nemorala na Zemlji, a u drugom imenovao virus samim Sotonom i Antikristom. Dosljedno.

Jasno prepoznavši važnost stručnog pristupa zdravstvenom problemu, novinar RTL-a Tin Kovačić ozbiljnim je glasom ispitivao svećenike što misle o tome treba li uzimati lijekove protiv koronavirusa.

Da je krunica „najjače oružje“ koje nas može spasiti, slušali smo od splitske atletičarke Blanke Vlašić, ali i od međugorske vidjelice Marije Pavlović-Lunetti.

A onda kad je Zagreb zadesio potres, teološka su promišljanja dodatno procvjetala. Fra Ćiro Lovrić iz Livna tvrdio je da potres nije bio „slučajan“, već Božja opomena za nesluženje misa. Kontroverzni, ali u konzervativnim krugovima utjecajan novinar Velimir Bujanec komentirao je da Bog možda ne bi dopustio potres da je Crkva bila puna vjernika.

Čak su i sami članovi Nacionalnog stožera civilne zaštite, poglavito Vili Beroš i Alemka Markotić, znanstvenici po vokaciji, javno istresali svoja privatna vjerska nagnuća, upravo u trenucima kad su pojedine župe klijale kao rasadnici zaraze.

Vitamin Crkva

Kad je Ivan Pernar, po ne prvi put, u Saboru promovirao vitamin C kao lijek protiv COVIDa-19, na stražnje su se noge podigli i mediji, i političari. Ujedinili su se i lijevi, i desni, dramatično prozivajući ovog neutjecajnog mesiju za nadriliječništvo. Gordan Jandroković (HDZ) pozivao je građane da slušaju „nadležne službe“, a ne one koji ih dovode u zabludu „za vlastiti probitak“. Mirando Mrsić (Demokrati) upozorio je da Pernarove poruke mogu zavesti građane: „Nema znanstvenih dokaza da vitamin C liječi koronavirus, ne slušajte šarlatane koji u ovoj opasnosti žele samo politički preživjeti.“ Krešimir Varda (Stranka rada i solidarnosti) pozvao je građane da „ne podliježu lažnim prorocima i lažnim medicinarima“. U tom apelu podržao ga je i Branko Bačić (HDZ), pozivajući nas da „poštujemo struku i znanost“.

Vili Beroš nikad nije zagrmio o petoj koloni u Katoličkoj crkvi, a vjernica Alemka Markotić nije pozvala građane da se ne okupljaju na ilegalnim misama, “iza zatamnjenih stakala”

Nije sporno Pernarovo političko, znanstveno i životno šarlatanstvo. Ali nijedan od njegovih kritičara nije na sličan način skočio ni na jednu zabrinjavajuću poruku kojom su crkveni krugovi promovirali javna okupljanja, moljenje krunice, škropljenje svetom vodom, vjerničko rukovanje i općenito uzdanje u Isusa kao čudotvornu zaštitu od virusnog oboljenja. Nismo iz tih dušebrižničkih usta uspjeli čuti kritiku crkvenjačkih „šarlatana“, „lažnih proroka i medicinara“ i nepoštivatelja „nadležnih službi, struke i znanosti“.

Vili Beroš nikad nije zagrmio o petoj koloni u Katoličkoj crkvi. Davor Božinović nikad se nije morao znojiti o prekoračenju policijskih ovlasti prema svećenicima, časnim sestrama i katoličkim influencerima koji „šire lažne vijesti“. Krunoslav Capak davao je nadu da bi se epidemiološke mjere mogle ublažiti „do Uskrsa“, ne apostrofirajući pritom da i vjernici moraju ostati doma, jer imaju primjerice televizijski prijenos mise. Na dan kad je, kao praktična vjernica, mogla pozvati građane da se suzdrže od sirenskog zova neodgovornih zabludjelih svećenika, doktorica Alemka Markotić prozivala je one građane koji u redu stoje – pred bankomatima.

Dok se pod zaštitnom maskom zdravstvene krize građanima oduzimaju brojne građanske slobode i prava, Crkva ni u jednom trenutku nije zastrepila od opasnosti policijske države. Njezin povlašten položaj, u kojem je istodobno moguće i obilno financiranje iz državnog proračuna, i obilno dezinformiranje i dovođenje u opasnost državljana koji taj proračun pune, nitko se ne usudi propitati, već poput bogobojaznog policajca, tek kriomice snimamo situaciju, u strahu od Božje odmazde.

No je li doista riječ o strahu? Možda jednostavno živimo u vremenima u kojima, uz unutarnje neprijatelje, dobro dođu i – unutarnji prijatelji?

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.

GREATEST SHITS. SMALLEST MINDS.Cirkus.hr logo
Uputstvo za upotrebu

Cirkus.hr je satirički magazin koji kroz parodiju, parafrazu, fotomontažu i druge humorističke postupke komentira političke i društvene anomalije.

Izvještaji objavljeni u rubrici Manež su fiktivni. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima može biti slučajna ili namjerna, što ne umanjuje činjenicu da je sadržaj izmišljen, te se kao takav ne može koristiti kao vjerodostojan izvor informacija.

Izdavač: Mali prst d.o.o.