Doslovni prijevod „cirkumfleksije“ ili svinuća/izvinuća, spiralne abrevijature kao karakteristike srednjovjekovnih rukopisa, ali i metodološkog postupka autobiografskog diskurza (nadvitog nad samoga ili samu sebe) te starog kontorcionističkog zanata, dopušta pomisao da svaka ispovijed iskrivljava, izobličuje, ali i obgrljuje iskustvo koje nazivamo vlastitim.
Ova zakrivljenost na osobit način spaja predstavu „Preljev“ kanadske izvedbene umjetnice Angele Laurier s djelom „Cirkumfesija“ Jaquesa Derride. U oba slučaja, autobiografski tekst „kruži“ oko govora o obiteljskoj rani, o obitelji kao rani, s time da Laurier pokušava „inkorporirati“ u svoje tijelo obiteljsko pamćenje (različitim tehnikama projekcije), dok ga Derrida nastoji iznjedriti, izbaciti iz sebe. Zanima nas relativna zamjenjivost centrifugalne i centripetalne samovrtnje, njezin rodno obilježeni trag u tijelu i tekstu te burna neuklonjivost bližnjih iz spiralne vrtoglavice identiteta.

Nataša Govedić (r. 1969) diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine radi kao nezavisna znanstvenica, književna, kazališna i filmska kritičarka te predavačica teatrologijskih kolegija u Centru za ženske studije, Centru za mirovne studije te na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suosnivačica je i urednica u nekoliko časopisa (među kojima se posebno izdvaja Zarez), glavna je urednica feminističkog časopisa Treća te redovna kazališna kritičarka riječkog Novog lista. Kritičku vokaciju smatra temeljem svih svojih autorskih pozicioniranja. Dosad je objavila sedam knjiga iz područja teatrologije.