Godine 1955, otprilike tri desetljeća prije nego što će cirkusu odati počast naslovivši svoju knjigu eseja o književnosti i kazalištu „Nevesele oči klauna", Ranko Marinković, jedan od najvećih hrvatskih pisaca dvadesetog stoljeća, u središte svoje drame „Glorija: Mirakl u šest slika" postavlja ženski lik koji povezuje dvije naizgled nespojive, ali međuzamjenjive institucionalne hijerarhije – cirkus i katoličku Crkvu.

Mlada karmelićanka, bivša trapezistica, upušta se u teški zadatak da vlastitim tijelom odglumi kip Majke Božje, paradoksalno uprežući sve artističke vještine, zahvaljujući kojima je nekoć izvodila nadljudske pokrete, kako bi uprizorila nepomičnu i uzvišenu duhovnost. Pritom treba da postigne „čudo“, i u smislu svetoga poslanja, i u smislu srednjovjekovnoga kazališnog žanra, što drami kao cjelini pridaje metateatarsku dimenziju. Rastrgana između dvaju izvedbenih poredaka kojima upravljaju muškarci, a u kojima ustrojem discipline i moći ravna pritajena logika svojevrsne „obiteljske romanse“, trapezistica će tragično skončati u cirkuskoj areni.

Mimo prikrivene, ali ipak britke političke aluzije, osobiti način na koji se Glorija bavi metaforičkim potencijalom i cirkusa i religije upućuje na niz kulturnih i ideoloških tematskih spletova koji nadilaze prividnu realističnost, kao i povijesne, nacionalne, socijalne i političke odrednice drame: posrijedi su pitanja o oblikovanju individualnog, kolektivnog i rodnog identiteta, reprezentacijskim temeljima jastva i rodnoj obilježenosti njegova očišta, sveobuhvatnoj teatralnosti koja potkopava zapadnjačke mitove o identitetu, prisutnosti, istini, normalnosti i sustave dijametralnih suprotnosti na kojima počivaju. Izlaganje će se posvetiti preobrazbi elemenata kulturnog imaginarija vezanih uz pojedine aspekte cirkuske predstave u nosive dramske motive.

Dr. sc. Morana Čale sveučilišna je profesorica na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dosad je objavila pet književno-kritičkih i teorijskih knjiga te sedamdesetak radova o talijanskim i hrvatskim književnim autorima, kao i o književnoj teoriji i kritici. Bila je suurednica triju zbornika radova s međunarodnih znanstvenih skupova te prevodila knjige s francuskog i talijanskog jezika (Manganelli, Eco, Pirandello, Verne, Saba, Maurensig, Guicciardini, Goldoni, Buzzati, Ammaniti, Compagnon).