Prihvatimo li gladijatorsku arenu kao ishodište cirkuske, u zajedničkom smislu obreda tjelesnog žrtvovanja, onda je iznimno indikativan i čin kojim su, upravo pod utjecajem kršćanstva, krvave borbe društvenih otpadnika ukinute. Crkveno milosrđe nije pak trajalo dugo – inkvizitorsko izvođenje Europe na „pravi put“ u vatrenu je smrt odvelo stotine tisuća žena proglašenih vješticama jer su činile natprirodne/protuprirodne stvari. Inkvizicija kao istjerivanje drukčije, dakle pogrešne vjere ili krivovjerja, te istodobno propagiranje Biblije kao svetoga slova, utjecalo je i na kulturološke obrasce po kojima se ženi iznimno rigidnim tumačenjima odredila uloga podređenog i manje važnog bića.

Prirodi žene, kako je postavljena u Svetom pismu, nije predodređen iskok iz norme. Njezina je pozicija vrlo jasno zacementirana – od uloge Eve do uloge blažene djevice Marije – služenje muškarcu. Cirkus, kao trampolin natprosječnih (čudotvornih?) muškaraca i žena, upravo je provokativni kontrapunkt koji je u temeljima prkosio konzervativnom poimanju svijeta, te uspio preživjeti s posve oprečnim rodnim obrascima. Osim što je, kao zatvoreni društveni sustav, vrlo rano prišao ravnopravnosti spolova, dok žene još nisu imale ni pravo glasa, te tako kroz svoju javnu poroznost promovirao žensku emancipaciju, cirkus je sve do suvremenih cirkuskih izvedbi reflektirao i društvenu realnost objektifikacije žene.

Ivan Kralj ravnatelj je Festivala novog cirkusa od njegova prvog izdanja 2005. godine, te začetnik brojnih projekata na području kulturnog prevrednovanja cirkuske izvedbene forme u Hrvatskoj, kao i suradnik u međunarodnim umrežavanjima i lobiranjima za funkcionalniju kulturnu politiku prema cirkusu i street artu. Nakon višegodišnjeg iskustva u istraživačkom novinarstvu, svoj medijski rad usmjerio je prema kritičkom pisanju o kulturi (poglavito u kazališnom i cirkuskom kontekstu) te društvenim fenomenima. Urednik je internetskog portala Kupus.net i časopisa Kupusov list, a kritičke tekstove povremeno objavljuje i u Zarezu.