Kad smo osmišljavali festivalski koncept ženskog cirkusa, neki poznavatelji cirkusa tvrdili su da ne postoji nešto poput „ženskog cirkusa“. Čak bi, brojeći značajne cirkuske umjetnice na (svoje muške) prste, pokušavali dokazivati da je povijest razvoja cirkusa dominantno muška povijest. I doista, nije puno slova o ženskoj ulozi u cirkusu ispisano (možda zato što su o dominantno muškoj cirkuskoj povijesti uglavnom pisali muškarci?). No kako se glavna rola nikad ne mjeri spolom sporednih, tako i Festival novog cirkusa želi ukazati na one javno podzastupljene izvedbene prostore koji su tako značajno utjecali na cirkuski žanr kakav danas poznajemo.

Upravo su pripadnice australskog ženskog cirkuskog pokreta morale braniti ideju da i cirkus bez životinja, na zgražanje konzervativaca, može biti cirkus. Koliku je tek hrabrost morala imati Victoria Chaplin da svojom iznimnom imaginacijom kaže „bonjour“ nekom sasvim novom cirkusu, nekoj sasvim novoj obiteljskoj tradiciji? Možda je i Annie Fratellini bila prilično usamljena kao prvi francuski ženski klaun, no time njezina uloga u dominantno muškoj klaunskoj (i cirkuskoj) povijesti nije nimalo manje važna. Anniena kći, Valérie Fratellini, u Zagreb dolazi obraniti ime žene čije ime nosi prva francuska cirkuska škola. Daljnje nicanje takvih škola po Francuskoj imalo je neosporivu povijesnu ulogu zbog koje se ta zemlja danas može ponositi svojim suvremenim cirkuskim stvaralaštvom. Ime žena koje su osuvremenile cirkus (ali i ohrabrile emancipaciju žena u široj društvenoj zajednici) na festival s čak četiri kontinenta dolaze braniti i brojna akademska imena čija ćemo promišljanja slušati na međunarodnoj konferenciji „Žene & Cirkus“.

Bez velikih floskula o povijesnom angažmanu, svoje ime dolaze braniti i umjetnice čiji se izvedbeni doseg nipošto ne može nazvati beznačajnim. Jeanne Mordoj, Mélissa Von Vépy, Laura Herts, Psychological Art Circus, Julia Christ i Triko, imena su koja će nastupiti u glavnom programu petog Festivala novog cirkusa. Iznimne u imaginaciji, snažne u zraku, smiješne i bez (muškog) klaunskog nosa, rastvorit će, nadajmo se, i one konzervativno škiljave poglede s početka priče.