Na ples na žici uvijek se gledalo kao na poveznicu s božanskim. Plesači na žici od poganskih su vremena bili smatrani polubogovima. I poslije, u kršćanskom razdoblju, ti su ekvilibristi držani za svece pod izravnom zaštitom sv. Ivana Krstitelja. Oni koji spajaju nebo i zemlju bili su „božanstva“ – okupljeno mnoštvo pilo bi iz boce koju bi plesač na žici balansirao na glavi, vjerujući da konzumiraju lijek protiv svake bolesti. Istovremeno, plesači na žici izazivali su prirodne zakone i nemalo kad bili smatrani prijetnjom; njihovo pomicanje granica ljudskoga tijela i slavljenje slobode remetilo je stroga društvena pravila, pa je prakticiranje hoda po žici postalo i iznimnim primjerom uzimanja sudbine u svoje ruke. U festivalskom filmskom maratonu donosimo najnagrađivanije dokumentarce o hodačima na žici posljednjih godina.